21. SFeraKonska zbirka & plakat

21. SFeraKonska zbirka & plakat

Nema što nema.

Riječ Urednika.

A time i prikladni naslov 21. SFeraKonske zbirke u kojoj ćete naći široki izbor tema i podžanrova. To će vam biti jasno i prije nego li otvorite zbirku, čim vidite naslove priča. U zbirci Nema što nema ima i SF-a i fantasya, i horrora i superjunaka. A ima i mnogo novih autora, većini kojih je ovo prvo pojavljivanje u zbirci.

Ovogodišnja se zbirka razlikuje od ostalih i po broju uvrštenih radova. Između njenih korica urednice Ivana Delač i Tatjana Jambrišak uvrstile su sljedeće priče:

  • Ana Cerovac: Grobničko polje
  • Damir Janković: Vrlo zujovita jednoiposatna priča za djecu i omladinu o robot-usisavaču, VRLJXLRPZ-u, Zgaziju i ujaku Peri zvanom Simpabon
  • Dorotea Vučić: ZOO
  • Tilia Rujan: Lutkica, zombiji i veslo od tricikla
  • Goran Gluščić: Staklo
  • Torp Moniantt: Smrtonoša u mokrim čizmama
  • Jasmina Škrinjar: Posljednja priča propalog pisca
  • Josip Crnković: Bijeli drveni kit (White Wooden Whale)
  • Jurica Ranj: Kôd zajedništva
  • Katarina Pera: Aquarium
  • Marija Solarević: Marina je mislila da zna
  • Mario Brbot: Bio je robot
  • Mario Pejaković: Propadanje
  • Mile Božićević: Kroz pakao
  • Petar Babić: Virus Revolucija
  • Petar Mamić: Kristal
  • Petra Schneider: 2984.
  • Sanda Hančević: Teutina zamka
  • Vedran Bokor: Anđeoska rapsodija


Čestitamo objavljenim autorima!

Svaki posjetitelj s uplaćenom kotizacijom za SFeraKon 2015. dobiva 21. SFeraKonsku zbirku. Dosadašnje SFeraKonske zbirke možete pogledati na stranicama SFere.

 

Autor naslovnice je digitalni umjetnik Vast, pobjednik SFerinog natječaja za SFeraKonski plakat 2015. Autor se bavi atmosferičnim grafikama kroz digitalne kolaže, koji su isprepleteni vektorskom grafikom. Grafike se ručnom metodom prenose na drvene podloge i okvire koji su također ručni rad.

Naslov pobjedničkog rada: Queen of structures

Opis: Gore, na površini, živio je u sjeni nanogotičkih katedrala živućega Boga, viših od razuma, tamnijih od noći. Simboli Vlasti i apsolutne submisije, nisu ostavljali mjesta ičemu, osim kazni – ako bi im se usprotivio. Morao je van. Van iz grada, van kroz bedeme što su ga okruživali. Jedini put bio je dolje. Ispod. U dubinu, kroz raspadnute linije metroa, kroz kaljužu, plijesan i mrak, do katakombi leša grada na kojem se ovaj uzdigao. Tehnodruidi su mu pokazali put. Otpadnici, sumanuti u svojoj revoluciji protiv vladajućih, odbacili su sve, slušajući istinski glas, zaista živućega Boga koji im se obećao. Budale, svi do jednog. Shvatio je to, dok ga je ritmička najezda njihovih bubnjeva bacala u trans. Odupro se – i pošao dublje. Glas iza njegovih kapaka, u mraku dubljem od straha koji ga je ledio. Druidi su mislili da je to njihov Bog, no on – on mu je prišao bliže nego su se oni kada usudili. Ovo nije bilo božansko. Ovo je bilo nešto drugo. Um. Golem. Hladan. Zastrašujuć. Ispod njega. Između njega i izlaza što su drevni vodili ispod bedema grada. Krenuo je niže. Osjećao je kako ga glas ogoljuje, skida djelić, po djelić patvorenog sa njegove svijesti. Dublje. I tu ga je našao, polulud, u najdubljim korjenima katedrala i katakombi. On, i Um – stajali su jedan nasuprot drugome. Zadnja prepreka.

 

 

 

1 Comment

  1. Hvala Jos jednom ! Nazalost nisam mogao doci ….radim plus pod antibioticima sam.

Submit a Comment